Make your own free website on Tripod.com
Ubistvo Omera ibn El Hattaba r.a.


UBISTVO VODJE PRAVOVJERNIH
OMERA IBN EL HATTABA
(Allah s njim bio zadovoljan)

Na dan 23. Zu-l-hidzdzeta 23 godine po hidzri, muslimani su bili zateceni i iznenadjeni ubistvom vodje pravovjernih - Omera ibn El Hattaba r.a.. Ubijen je u najboljem ibadetu, u namazu, stojeci pred Svevisnjim Gospodarom, na najcistijem mjestu, u Allahovoj kuci, mesdzdidu Poslanika s.a.v.s. u Medini. Ubila ga pogana nevjernicka ruka, perzijanski rob,Ebu Lu'lu' Fejruzi, koji je u Medini radio kao kovac, stolar i mlinar, neka je Allahovo prokletsvo nad njim.

Kako je doslo do ubistva?

Spominju se tri predaje. Prvu od njih prenosi Sa'd u rivajet u kojem se kaze da je ubistvo bila zavjera od strane ubice Ebu Lu'lu' i zidovskog svecenika koji je dolazio Omeru r.a. govoreci da nece isteci mjesec zu-l-hidzdze' a da ce Omer umrijeti, nalazeci to, kako je tvrdio, u Tevratu:
"Nece proci mjesec zu-l-hidzdze' a ti ces biti u dzennetu! Vidim te kako stojis na vratima dzehenneama i odbijas ljude da u njega ne upadnu, a kada ti umres nece u njega prestati upadati sve do Sudnjeg dana. Ne uzmi ovo protiv mene, jer to nalazim u nasoj knjizi (Tevratu)."
Pa se Omer r.a., uzimajuci to saljivo i ne osvrcuci se na njegove rijeci, pitao: "Odakle Omer u Tevratu?!" A ovaj bi odgovarao: "Ne nalazimo tvoje ime, nego te prepoznajemo po tvojim osobinama."

Druga predaja, koja nista nije slabija od prve, navodi da je u samoj zavjeri ucestvovao i jedan beduin, Arap, kako se navodi u "Er rijadu en nudre'", da je Ibn Ujejne' ibn Hisn obavijestio Omera r.a. da ce biti uboden, rukom pokazavajuci na mjesto, sto se i obistinilo. Medjutim, predaja je isprekidanog lanca, a i sam Ujejne je bio umno nestabilna licnost. Zvali su ga glupakom, sto izaziva sumnju da ucestvuje u ovakvim djelima, jer bi se malo ko njemu povjerio.

Treca predaja, ovdje i najvaznija, od Ibn Sa'da, a koja dolazi kao svjedocenje od Abdurrahmana ibn Ebi Bekra, da je prosao pored Ebu Lu'lu'a, El Hermezana i Dzufejnija koji su u tajnosti razgovarali, pa kada im se priblizio, razbjezali su se i ispao im je noz, isti onaj za koji se kasnije ispostavilo da je bio noz kojim je halifa Omer r.a. ubijen.

Ovo je u poslijetku bilo i razlogom da se izvrsi kisas (smrtna kazna) nad Dzufejnijom i El Hermezanijem, dok je Ebu Lu'lu' u bijegu izvrsio samoubojstvo, odmah po atentatu, nakon sto je vidjeo da ce dopasti muslimanskih ruku.

Omer je trazio sehadet i predosjetio je blizinu svoga edzela

Od Seida ibn Musejjiba se prenosi da je cuo Omera r.a. kako je na hadzdzu poslije Mine od Allaha dz.s. u dovi trazio da umre na Njegovom putu kao sehid: "Moj Gospodaru, vec sam ostario, snaga me je izdala, moje stado (podanici) se povecalo, pa uzmi me Sebi, bez da sam stogod upropastio ili u necemu pretjerao. Moj Gospodaru, podari mi sehadet na Tvome putu, i ucini moju smrt u gradu Tvoga Poslanika s.a.v.s." Pa se mjesec zu-l-hidzdze' nije ni zavrsio a Omer je bio ubijen.

U predaji od Hafse jos stoji: "Rekla sam, kako ce to biti (jer Omer nije izlazio u pohode, a Medina je bila mirna)?!" Pa mi je (Omer) odgovorio: "Allah ce s njim (sehadetom) doci, ako to htjedne." [Ibn El Dzevzi, 182]

Omer r.a. je takodjer i predosjetio blizinu svoga edzela. Midan ibn Ebi Talha prenosi da je Omer r.a. po povratku sa hadzdza odrzao hutbu, a ona mu bila i posljednja. Spomenuo je Poslanika s.a.v.s i Ebu Bekra a zatim je kazao: "Vidjeo sam san, i ne vidim ga osim isaretom mog skorog edzela. Vidjeo sam pijetla kako me je dva puta kljucnuo, a oko mene ljudi koji mi naredjuju da ukazem na onoga koji ce me zamijeniti u hilafetu. Allah zasigurno nece dozvoliti da propadne Njegova vjera, hilafet i ono sa cime je poslao Svoga Poslanika s.a.v.s.. Ako mi dodje sudjeni cas, pa neka se o hilafetu dogovore setorica sa kojima je Poslanik bio zadovoljan kada je preselio..." [Buhari ovu predaju prenosi sazeto, a Muslim sa svim pojedinostima.]

Kako je ubijen r.a.?

Omer r.a. nije dozvoljavao ulazak nemuslimanskim mladicima u Medinu, pa je Mugire ibn Su'be', koji se nalazio u Kufi, od Omera r.a. zatrazio dozvolu za ulazak mladica Ebu Lu'lu'a koji je bio vjest stolar, kovac i mlinar (izradjivao je ruce mlinove) pa bio se stanovnici Medine mogli okoristiti njegovim umjecem, na sto je Omer r.a. pozitivno odgovorio.

Po svom dolasku je uzeo raditi, a nakon izvijesnog vremena dosao je Omeru r.a. zaliti se na preopterecenost poslom, te da vise radi nego sto ga Mugire placao, trazio od Omera r.a. da o tome porazgovara sa Mugirom. Pa kada je spomenuo poslove koje radi i novac koji za to dobija Omer r.a. mu je, imajuci namjeru da trazi od Mugire da mu olaksa, rekao: "Nije to mnogo (misleci na posao kojeg je radio), nego se boj Allaha i budi dobar prema svome vlasniku." Pa je Ebu Lu'lu ljutit otisao od Omera, govoreci: "Sve je obasuo svojom pravdom osim mene... Omer mi izjede dzigare!", snujuci ubistvo vodje pravovjernih r.a..

Potom je napravio noz sa dvije ostrice (dva bodeza) te ga prelio otrovom, iscekujuci pogodnu priliku za izvodjenje zavjere. Otisao je do El Hermezana pitajuci ga: "sta mislis o ovome (pokazavsi mu noz)?", na sto ovaj odgovori: "Ne vidim da ces ikoga njime udariti a da ga neces usmrtiti."
Prosao je Ebu Lu'lu' jednom pored Omera r.a. i skupine ljudi koji su bili sa njim, pa ga je Omer upitao: "Neces li napraviti mlin kojeg ce vjetar pogoniti, kao sto si govorio?" Pa mu je, proklet neka je, odgovorio: "Napravicu ti "mlin" o kome ce ljudi pricati!" Pa je Omer r.a. prisutne zapitao: "Zaprijeti li mi to rob, maloprije?"

Ubistvo!

Amr ibn Mejsur nam kazuje: "Na dan kada je Omer ubijen izmedju mene i njega je stajao samo Ibn Abbas. Kada bi ulazio (u mesdzid) Omer bi rekao: "Poravnjajte safove!". Pa ako bi safovi bili poredani, stao bi ispred i poceo klanjati. Ucio bi suru Jusuf ili En Nahl, kako bi se svijet sakupio i stigao na namaz...
Tog jutra, samo sto je izgovorio pocetni tekbir, cuh ga kako rece: "Ubi me pseto!" Udario ga je vise puta izmedju plecke i slabine, mozda i sest puta.

A onda se nevjernik (Ebu Lu'lu') dao u bijeg i nije projurio pored covjeka a da ga nije udario, masuci nozem desno-lijevo, povrijedivsi tako trinaest ljudi od kojih je kasnije umrlo devet ili sedam. Abdurrahman ibn 'Avf, vidjevsi sta se zbiva, baci svoj ogrtac na ubicu kako bi ga se domogao, pa se nevjernik, znajuci da ne moze umaci, svojom rukom ubi.
Zatim je Omer rukom propustio Abdurahmana da s ljudima obavi namaz.
Oni sto su bili blizu mene, vidjeli su sto i ja, dok ljudi s krajeva mesdzida nisu znali sta se to zbiva. Kada su izgubili glas Omera poceli su govoriti: "Subhanallah, subhanallah!" (misleci da je Omer posehvio), pa je Abdurrahman ne duljeci klanjao namaz."

Nakon zavjere

Ibn Abbas kaze: "Bio sam kraj Omera, a on je jos bio onesvijescen od udaraca i nije dolazio sebi, a izlazak Sunca se vec primicao. Rekao sam, ako je jos ziv spomenite mu namaz, necete ga nicim prestrasiti kao namazom (tj. pobojace se da mu ne prodje namaz, a nista vece nije vidio od namaza). Povikali su: "Namaz, o vodjo pravovjernuih!" Prenuo se, pogledao po nasim licima i zapitao: "Je su li ljudi klanjali namaz?!" Pa mu rekoh da jesu, na sto on dodade: "Nema vjere onaj ko namaz ostavi." Zatrazio je vode, pa se abdestio i klanjao, a krv mu je jos tekla iz rane.

Zatim me poslao da upitam ko ga je ubo, pa sam upitao ljude koji su stajali pred vratima kuce, ne znajuci je li Omer jos ziv. Oni rekose: "Allahov neprijatelj, Ebu Lu'lu', rob Mugire ibn Su'be', a pored njega je jos povrijedio skupinu ljudi, a onda se sam ubio."
Pa kada sam se vratio, Omer je s pogledom u mene iscekiovao odgovor, pa kada mu rekoh: "Rob Mugire' ibn Su'be'", on se zahvali Allahu i dodade: "...neka to nije bio musliman kako se ne bi mogao zalagati kod Allaha sedzdom koju je ucino."
Kada su ga odnijeli kuci, pratili su ga ljudi. Jedni su govorili: "Nije to nista", a drugi su se pak pribojavali za njega sve dok nisu pozvali ensarijskog ljekara...
Napojio ga je nebizom (voda u kojoj su se hurme razmeksavale) pa je izasao na ranu sa komadicima usirene krvi. Onda su mu dali mlijeka pa je i ono pomijesano sa krvlju izbilo na ranu, cime su uvidjeli da je povreda teza i da nema mogucnosti da je prezivi...
Potom se zacuo plac iz kuce, a Omer r.a. je u punoj pribranosri rekao: "Ne oplakujte me, ko bude plakao neka izadje iz kuce! Zar niste culi sta je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Mejjit ce biti kaznjavan zbog placa (placa uz glas) njegove porodice."

Ibn Omer kaze: "Kada je uboden moj otac, pribojavao se da nije kome od muslimana sta skrivio a da toga nije svjestan, pa je pozvao Ibn Abbasa, a on mu je bi drag i puno ga je volio, rekavsi mu: "Volio bih da razgledas stanje ljudi", pa je Ibn Abbas otisao, a kada se vratio rekao mu je: "O vodjo pravovjernih, nisam prosao pored skupine muslimana a da ih nisam zatekao kako placu, pa kao da su danas djecu svoju izgubili."

Bojao se Omer r.a. da nije sta propustio i da nije bio pravedan u svojoj vlasti govoreci: "Da imam sve sto je na Zemlji dao bi za vas prelaska preko dzehennema." Pa mu je Ibn Abbas rekao: "Tako mi Allaha, nadam se da je (vatru) neces vidjeti osim onoliko koliko je Allah kazao: "A svako ce od vas preko nje prijeci!" Zaista si ti bio vodja pravovjernih, povjerenik vjernika i njihov prvak. Sudio si po Allahovoj Knjizi, i dijelio si pravedno." Pa su Omera zadivile ove rijeci, podigao se, sakom udario po prsima Ibn Abbasa i rekao: "Hoces li mi to posvjedociti (na Sudnjem danu)?" "Hocu, posvjedocicu ti to!" - rece mu Ibn Abbas.

Preseljenje :

Zalost i tuga je obavila muslimane, i svi su iscekivali dan kada ce glasnik najaviti svima njima tu pretsku vijest... Zaslo je Sunce tog nedeljnog dana, zatim je prosao ponedeljak, a zebnja je obuzimala ljude. Bili su svjesni da ce Omer umrijeti, ali svima je to tesko padalo.
Pitali su se ko bi ga mogao i naslijediti, trazili su od njega da izabere svoga zamjenika govoreci mu: "Kako ces se pojaviti pred svojim Gospodarom a muslimane ostavljas bez halife?"
Zacutao je Omer i nije im odgovarao... Proslo je neko vrijeme a onda je rekao: "Allahov Poslanik nije ostavio halife iza sebe, a Allah nece dati da propadne Njegova vjera i hilafet."

"Pa smo uvidjeli" - prica Ibn Omer - "da sa Poslanikom nikoga ne ravna."
Prosao je i ponedeljak, pa i utorak. Na pomolu je bila i srijeda, a onda je glasnik najavio tu svima tesku vijest cime je na njihova vec potistena i od tuge stijesnjena prsa stavio jos jedan kamen. Omer ibn El Hattab, drugi halifa Allahovog posalnika Muhammeda s.a.v.s. je umro... Nekadasnji pastir Kurejsija u dzahilijetu, u srijedu 26. zu-l-hidzdzeta, kao treca licnost ovog ummeta ostavlja dunjalucki pijesak i prasinu, i odlazi u blizinu svoga Gospodara.
Muslimani citave Medine su sa suzama u ocima ispratili ovog velikana. Dzenaza mu je klanjana u mesdzidu Poslanika s.a.v.s. a potom je ukopan u sobi Aise r.a., kraj Poslanika svjetova i prvaka Ummeta Ebu Bekra r.a..

ALLAH JE S NJIMA BIO ZADOVOLJAN A I ONI SU S NJIM BILI ZADOVOLJNI.
TO JE ZA ONE KOJI SU SE GOSPODARA SVOGA BOJALI
(EL BEJJINE', 8)


ISLAM